Dobrodošli u studentsku porodicu jednog od najstarijih i najvećih univerziteta u regionu, Univerziteta u Beogradu. Verujemo da ćemo ovom prezentacijom uspeti da vam predstavimo sveukupnost studija i olakšamo upoznavanje sa akademskom populacijom najznačajnije visokoškolske ustanove u našoj zemlji.
Nadamo se da su informacije koje ćete naći u "Vodiču kroz Univerzitet u Beogradu 2005." od velike koristi, bilo da vas interesuje istorijat Univerziteta i fakulteta, studijski programi, pravila studija, reforma obrazovanja, smeštaj i ishrana, stipendiranje najboljih studenata, brojni servisi koji su vam na raspolaganju, aktivnosti studenskih organizacija ili sam Grad Beograd sa istorijom, sadržajima i ljudima koji ga izdvajaju od ostalih metropola, i čine idealnim staništem za studente.
U Vodiču ćete videti kako funkcioniše porodica od 72.000 studenata, koja stiče znanja na tridesetijednom fakultetu, živi u 11 studentskih domova i hrani se u 14 restorana. Porodica koja voli da putuje, kako turistički, tako i da bi na brojnim seminarima i kongresima usavršila postojeća i stekla nova znanja. I dok neki od nas odmaraju, drugi su rešeni da iskoriste mogućnost zaposlenja preko Studentske zadruge. Mnogi studenti su angažovani u radu studenskih organizacija i medija, a neki su aktivni i u kulturno-umetničkim društvima.
Ali štagod da rade i gdegod da idu, svi studenti vole i vraćaju se u Beograd, sa njegovim trgovima, ulicama i bulevarima, pozorištima, bioskopima i muzejima, rekama i parkovima, splavovima i klubovima, stadionima i sportskim centrima.
Univerzitet u Beogradu je najveća i najznačajnija akademska ustanova u našoj zemlji i središte obrazovnog, naučnog i društvenog života. Ove godine obeležava se stogodišnjica od transformacije Velike škole u Univerzitet u Beogradu, odnosno od donošenja prvog Zakona o Unverzitetu. Koreni Univerziteta vraćaju nas kroz vreme do 1808. godine kada je, u ustaničkoj Srbiji, Dositej Obradović osnovao Veliku školu, čiji je jedan od prvih učenika bio i Vuk Stefanović Karadžić. Nakon gušenja Prvog srpskog ustanka, 1813. godine, dolazi i do gašenja Velike škole. Ipak, 1838. godine u Kragujevcu se formira Licej, koji će se 1841. preseliti u Beograd, u zgradu Konaka Kneginje Ljubice. 1863. godine Licej prerasta u Veliku školu i useljava se u novu zgradu koju je poklonio Dunavski kapetan - Miša Anastasijević. Dotadašnja odeljenja, Filozofsko (1838.), Pravno (1841.) i Prirodno-tehničko (1853.) prerasla su u prve fakultete.
Pre tačno 100 godina, Velika škola postaje Univerzitet u Beogradu sa 34 profesora i 788 studenata. Petnaest godina kasnije u sastav Univerziteta ulaze Bogoslovski, Poljoprivredni i Medicinski fakultet.
Tokom I i II svetskog rata, Univerzitet nije radio, a međuratni period smatra se zlatnim godinama Beogradskog univerziteta, kada je zahvaljujući mnogobrojnim donacijama, BU sa 500 nastavnika i 10.000 studenata, bio među najbogatijima u Evropi. O značaju Univerziteta u Beogradu po našu nacionalnu baštinu govori i to da su počeci svih univerziteta u Srbiji i Crnoj Gori, ali i šire, usko povezani sa resursima Beogradskog Univerziteta.
Tokom čitave svoje istorije, Univerzitet je promovisao ideje demokratskog društva, građanskih prava i sloboda, nacionalne tradicije i evropske orijentacije. O tome najbolje govore velike studentske demonstracije iz 1968. godine, ali i 1991/92. zatim 1996/97. i konačno 2000. godine. Danas se u sastavu Univerziteta u Beogradu nalazi 31 fakultet, koji su razvrstani u 5 grupacija (Tehničke nauke; Društvene nauke; Medicinske nauke; Prirodne nauke i matematika i Biotehničke nauke), kao i 5 naučnih instituta. Pored njih, deo Univerziteta vacances scolaires en France : zone A, zone B, zone C je i Univerzitetska biblioteka “Svetozar Marković“ sa fondom od oko 1.5 milona publikacija, kao i Računski centar (RCUB). Broj studenata koji su stekli diplomu Univerziteta u Beogradu iznosi preko 320.000, broj magistara nauka je 21.700, a do danas je zvanje doktora nauka dobilo blizu 12.100 kandidata. Trenutno, na Univerzitetu znanje stiče 72.000 studenata osnovnih studija, koje podučava nastavni kadar od 2.500 profesora i docenata i isto toliko asistenata i saradnika u nastavi.
Godišnje se na Univerzitet upiše oko 16.500 novih studenata, od kojih se polovini studije finansiraju iz budžeta Republike. Na Univerzitet se mogu upisati kandidati koji su završili četvorogodišnje školovanje, a koji se rangiraju na osnovu srednjoškolskog uspeha i rezultata prijemnog ispita.Od nekadašnjih 75 zadužbina i 11 fondova, svega 11 zadužbina i 2 fonda su obnovili svoj rad. Poslednjih godina, zahvaljujući dobrotvorima, formirana su četiri nova fonda. Iz sredstava koja se ostvaruju zahvaljući njima, stipendiraju se i nagrađuju najbolji studenti Univerziteta. Pitanje povraćaja nacionalizovane imovine je jedno od ključnih za buduće funkcionisanje Univerziteta u Beogradu i poboljšanje njegovog materijalno-finansijskog položaja. Nakon 2000. godine, sve veći broj stranih državljana se upisuje na Univerzitet, mada je njihovo prisustvo još uvek daleko manje nego što je to bilo tokom 80-tih godina. Poslednjih godina diplomu Univerziteta prosečno dobije blizu 10.000 studenata godišnje.
Na Univerzitetu u Beogradu studije se organizuju kao osnovne i poslediplomske, koje mogu biti specijalističke, magistarske i doktorske. U zavisnosti od fakulteta, osnovne studije traju od tri do šest godina (od šest do dvanaest semestara). Generalno, društveno-humanističke nauke traju 8 semestara, prirodne 8 ili 9, tehničke od 8 do 10 i medicinske od 10 do 12. Specijalističke i magistarske studije traju od jedne do dve godine, a doktorske tri godine.Univerzitetom upravljaju Savet Univerziteta i rektor. Savet Univerziteta čine predstavnici fakulteta i instituta (50%), osnivača – Republike Srbije (25%) i studenata (25%). Savet Univerziteta ima ukupno 98 članova. Predsednik Saveta je prof. dr Vladimir Kostić.Rektoru, kao poslovodnom organu, pomažu u radu tri prorektora, kao i generalni sekretar i stručne službe. Rektorski kolegijum čine: prof. dr Dejan Popović - rektor; Aleksandar Lipkovski - prorektror za nastavu; prof. dr Ljubiša Topisirović, prorektor za naučno-istraživački rad i međunarodnu saradnju; prof. dr Aleksandar Cvetanović, prorektor za finansije i Nenad Đorđević, student-prorektor. Veće Univerziteta predstavlja stručni organ koji se bavi pitanjima nastave i nauke. Njega čine po dva redovna profesora sa svakog fakulteta (od kojih je jedan dekan), direktori instituta i članovi rektorskog kolegijuma. Sednicama Veća predsedava rektor. Postoji i 17 stručnih veća koji su formirani po naučnim oblastima.
Najveći izazov koji danas stoji pred Univerzitetom u Beogradu je adekvatno sprovođenje procesa reforme i implementiranje novog Zakona o visokom obrazovanju. Ponovno uključivanje u porodicu evropskih univerziteta znači i prilagođavanje sistema visokog obrazovanja standardima Bolonjskog procesa. Zadatak je da najkasnije do 2010. godine Srbija postane deo Evropske zone visokog obrazovanja, što podrazumeva međusobnu usaglašenost i prepoznatljivost studijskih programa, odnosno akademskih zvanja, kao i mobilnost studenata, nastavnika i radne snage zasnovanu na tome.
Pravila studiranja se regulišu Zakonom o visokom obrazovanju (ZoVO) i opštim aktom visokoškolske ustanove (univerzitet, fakultet i dr.). ZoVO je donet 30. avgusta 2005. godine i smatra se reformskim zakonom koji treba da dovede do usaglašavanja našeg visokog obrazovanja sa evopskim normama i standardima Bolonjskog procesa. Njegovo uvođenje u sistem našeg obrazovanja trajaće postepeno tokom naredne dve godine, do kada će na snazi ostajati neke odredbe bivšeg Zakona o Unvezitetu (1.V 2002. god.)
Pravo na visoko obrazovanje imaju sva lica sa prethodno stečenim srednjim obrazovanjem. Visoko obrazovanje se ostvaruje kroz akademske i strukovne studije.
Akademske studije osposobljavaju studente za razvoj i primenu naučnih, stručnih i umetničkih dostignuća, a strukovne imaju za cilj osposobljavanje studenata za praktičnu primenu znanja i veština u okviru radnih procesa.
Studije prvog stepena su osnovne strukovne i akademske studije.
U studije drugog stepena spadaju: specijalističke strukovne, kao i diplomske (master) i specijalističke akademske studije, a studije trećeg stepena su doktorske akademske studije.
Školska godina počinje 1. oktobra i traje ukupno 12 meseci. Nastava traje 30 nedelja (podeljenih u dva semestra ili tri trimestra). Ukupan broj časova aktivne nastave u toku školske godine iznosi najmanje 600 časova. Nastava iz jednog predmeta traje od jednog do dva semestra ili od jednog do tri trimestra.
Upis na visokoškolsku ustanovu se vrši na osnovu konkursa, koji ustanova raspisuje najmanje 5 meseci pre početka školske godine.
Rangiranje kandidata se sprovodi na osnovu opšteg uspeha ostvarenog tokom srednjoškolskog obrazovanja i rezultata prijemnog ispita. Kandidat sa položenom opštom maturom može se upisati i bez polaganja prijemnog ispita, u skladu sa opštim aktom visokoškolske ustanove. Kandidat koji nastavlja studije, ili vrši prelaz sa druge ustanove, može se upisati u skladu sa opštim aktom visokoškolske ustanove.
Strani državljani se mogu upisati na studijske programe pod istim uslovima kao i domaći državljani. Pritom, strani državljanin uz ostalu dokumentaciju, podnosi i nostrifikovanu diplomu o okončanju četvorogodišnje srednje škole, dokaz o zdravstvenom osiguranju za školsku godinu koju upisuje i uverenje ovlašćene komisije o vladanju srpskim jezikom.
Svaki predmet u okviru studijskog programa nosi odgovarajući broj ESPB (Evropski sistem prenosa bodova) bodova, čijim se zbirom označava ukupan obim studija. Zbir od 60 ESPB bodova odgovara prosečnom angažovanju studenta u toku jedne školske godine. Pod angažovanjem studenta podrazumevaju se aktivnosti u vezi sa nastavom (predavanja, vežbe, praktična nastava, seminari...), samostalnim učenjem, kolokvijumima, ispitom, izradom završnog rada, dobrovoljnim radom u lokalnoj zajednici (koji organizuje visokoškolska ustanova) i dr. Osnovne akademske studije imaju od 180 od 240 ESPB bodova. Diplomske akademske studije imaju u zavisnosti od obima osnovnih studija 60 ESPB ili 120 ESPB bodova (potrebno je ostvariti najmanje 300 bodova na osnovnim i diplomskim studijama zajedno). Doktorske studije imaju najmanje 180 ESPB bodova, ukoliko je tokom prethodnog obrazovanja ostvareno najmanje 300 bodova. Izuzetak su programi iz medicinskih nauka, kod kojih se mogu integrisati osnovne i diplomske studije tako da ukupan obim ne prelazi 360 ESPB bodova.
Status studenta stiče se upisom na akreditovane studijske programe koje organizuje visokoškolska ustanova. Student može biti u statusu koji podrazumeva finansiranje studija iz budžeta Republike (budžetski) ili statusu studenta koji se sam finansira (samofinansirajući).Početkom školske godine, student se opredeljuje za određeni broj predmeta koji nosi najmanje 37 ESPB bodova (za samofinansirajuće studente), odnosno 60 ESPB bodova (za budžetske studente). Budžetski student koji u toku školske godine ostvari 60 ESPB bodova ima pravo da nastavi studije u istom statusu. Budžetski student koji ostvari manje od 60 ESPB bodova, može nastaviti studije u statusu samofinansirajućeg studenta.
Samofinansirajući student koji u toku školske godine ostvari 60 ESPB bodova iz tekuće godine studija, može u narednoj godini da pređe u budžetski status, ukoliko se rangira u okviru propisanog ukupnog broja studenta koji se finansiraju iz budžeta. Status studenta prestaje: ispisivanjem sa studija; završetkom studija; neupisivanjem školske godine; nezavršavanjem studija u dvostruko dužem roku nego što je predviđeno; isključenjem sa studija.
Ispit se polaže po okončanju nastave iz odnosnog predmeta. Polaganje može biti usmeno, pismeno i praktično.Ispitni rokovi su: januarski, aprilski, junski, septembarski i oktobarski. Isti ispit student može da polaže najviše 3 puta u toku jedne školske godine. Izuzetak je kada je studentu preostao samo jedan nepoloženi ispit iz programa upisane godine, i tada se taj ispit može položiti u naknadnom ispitnom roku, do početka naredne školske godine. Ispunjavanjem predispitnih obaveza i polaganjem ispita student može ostvariti najviše 100 poena. Predispitne obaveze učestvuju u ukupnom zbiru sa najmanje 30, a najviše 70 poena. Uspeh studenta na ispitu se izražava ocenom od 5 (nije položio) do 10 (odličan), ili na neki drugi, nenumerički, način u skladu sa navedenim odnosom.
Student ima pravo na:
Student je dužan da:
U slučaju narušavanja prava, student može podneti žalbu u skladu sa statutom visokoškolske ustanove. Student ima pravo da podnese prigovor na dobijenu ocenu u roku od 36 časova od dobijanja ocene, ukoliko smatra da ispit nije sproveden u skladu sa zakonom i statutom. Nakon 24 časa od podnošenja prigovora, nadležni organ donosi odluku. Ukoliko se prigovor usvoji student ponovo polaže ispit u roku od 3 dana.
Studentu se, na njegov zahtev, odobrava mirovanje prava i obaveza u slučaju: teže bolesti; odlaska na stručnu praksu (u trajanju od najmanje 6 meseci); odsluženja i dosluženja vojnog roka; nege deteta do godine dana života; održavanja trudnoće i dr. u skladu sa opštim aktom. Student koji zbog bolesti ili stručnog usavršavanja u trajanju od najmanje 3 meseca, bio sprečen da polaže ispit, može polagati ispit u prvom narednom roku, u skladu sa opštim aktom.
Javne isprave su: studentska knjižica (indeks), diploma o stečenom visokom obrazovanju i dodatak diplomi. Diploma i dodatak diplomi se izdaju i na engleskom jeziku. Dodatak diplome sadrži detaljne podatke o uspešno okončanom studijskom programu, kao i opis sistema visokog obrazovanja.
Studentski parlament je organ visokoškolske ustanove (univerzitet) i visokoškolske jedinice (fakultet), čiji je cilj ostvarenje prava i zaštita interesa studenata. Pravo da bira i bude biran u Studentski parlament ima svaki upisani student. Izbori se održavaju tajnim i neposrednim glasanjem u aprilu mesecu, a mandat članova Parlamenta traje godinu dana. Studentski parlament bira i razrešava predstavnike studenata u organima visokoškolske ustanove, kao i u drugim organima gde su zastupljeni predstavnici studenata. Način izbora i broj članova Parlamenta uređuje se opštim aktom visokoškolske ustanove. Dodatno uređivanje oblasti studentskog organizovanja i predstavljanja očekuje se sa usvajanjem posebnog Zakona o studentskom organizovanju.
Da li znate?
Studenti koij su se upisali 2005/06. godine, studiraće po pravilima po kojima su i započeli
studije (ZoU iz 2002. godine). Studenti osnovnih studija imaju pravo da završe studije po ovim uslovima
najduze za dve godine po isteku
redovnog trajanja studija. Npr., u slučaju četvorogodišnjeg redovnog trajanja, studije se po ovom sistemu
moraju završiti za šest godina, nakon čega se vrši prelazak na nov studijski program.
Student koji se finansira iz budžeta može u toku studija obnoviti dve različite godine. Ako student u obnovljenoj godini studija ne ispuni uslov za upis u narednu godinu studija, nastavlja školovanje u statusu studenta koji plaća školarinu. Student koji plaća školarinu i ispuni uslove za upis u narednu godinu studija u roku od jedne školske godine, stiče pravo da nastavi školovanje u okviru broja studenata koji se finansiraju iz budžeta.
Student može upisati narednu godinu studija sa:
Student ima pravo da završi studije po započetom nastavnom planu i programu. Student koji posle obnovljene godine studija ne ispuni uslov za upis u narednu godinu nastavlja studije po novom nastavnom planu i programu.
Pri utvrđivanju ocene na ispitu uzima se u obzir i rezultat studenta postignut na vežbama, kolokvijumima, seminarima ili drugim oblicima nastave. Uspeh studenata na ispitu izražava se ocenom od 5 (pet) do 10 (deset). Ocena se up-isuje u indeks i zapisnik, osim ocene 5 (pet), koja se ne upisuje u indeks.
Ispitni rokovi jesu: junski, septembarski i januarski, kao i dva ispitna roka koja fakultet, odnosno univerzitet utvrđuje u skladu sa vremenom ostvarivanja programa nastave. Fakultet može predvideti i dodatne ispitne rokove. Student koji u prve dve godine osnovnih studija postigne prosečnu ocenu najmanje 8,5 (osam ipo) ima pravo da završi studije u roku kraćem od predviđenog.
Univerzitet predstavlja temelj razvoja čitavog društva, zbog čega je neophodno njegovo stalno usavršavanje u skladu sa društvenim potrebama. Nacionalni obrazovni sistemi koji su se u Evropi gradili još od XI veka, razlikuju se od države do države. Međutim, današnje potrebe društva i principi jedinstvene Evrope zahtevaju ne samo pojedinačni razvitak, već i međusobnu usaglašenost ovih sistema. Iz tog razloga, 45 zemalja Evrope je, prihvatanjem Bolonjske deklaracije iz 1999. godine, pristupilo izgradnji zajedničkih osnova sistema visokog obrazovanja. Ovaj sinhronizovan rad evropskih zemalja naziva se Bolonjski proces.
Cilj Bolonjskog procesa je uspostavljanje Evropske zone visokog obrazovanja do 2010. godine. Zajednički visokoobrazovni prostor prvenstveno omogućuje prepoznavanje i priznavanje obrazovnih profila i nastavnih sadržaja širom Evrope, ali i nesmetano plasiranje nacionalnih obrazovnih institucija na evropsko tržište. Ravnopravno nadmetanje evropskih univerziteta uslov je njihovog stalnog usavršavanja i unapređenja kvaliteta usluga koje pružaju. Na taj način Evropa nastoji da obezbedi kompetitivnost na globalnom tržištu obrazovanja i zaštiti se od prodora drugih velikih visokoškolskih sistema, od kojih je najuspešniji američki. Iako se uspostavlja jedinstvena osnova obrazovnog procesa, u Bolonjskoj deklaraciji se štiti raznovrsnost nastavnog sadržaja i ističe se poštovanje različitosti kultura, tradicija i jezika.
Da bi Evropska zona visokog obrazovanja bila efektivna, potrebno je uspostaviti niz standarda jednako obavezujućih za sve njene članice.
kroz rad nezavisnih ekspertskih tela na nacionalnom nivou koja sprovode kontrolu kvaliteta visokoškolskih ustanova i njihovih nastavnih programa, na osnovu čega se izdaje dozvola za rad. Tokom procesa spoljnih evaluacija i samoevaluacija, posebna pažnja pridaje se i mišljenju studenata, a čitav proces kontrolišu odgovarajuća međunarodna tela. Obezbeđivanjem minimuma kvaliteteta stečenog obrazovanja stiče se poverenje i međusobno uvažavanje visokoškolskih ustanova širom kontinenta.
će omogućiti širu međunarodnu razmenu studenata, pošto će se tako uvesti standardi njihovog trajanja. Osnovne, odnosno dodiplomske studije traju tri ili četiri godine. Master, odnosno diplomske studije traju jednu godinu, ako su prethodno završene četvorogodišnje, tj. dve godine ako su prethodno završene trogodišnje osnovne studije. Doktorske studije traju tri godine, sa prethodno ostvarenim obimom od 5 godina akademskih studija.
je nastao zbog neophodnosti utvrđivanja opšteprihvatljive norme koliko student treba da radi da bi savladao nastavni sadržaj. U suprotnom, adekvatna razmena studenata ne bi bila moguća, jer su na nekim univerzitetima nastavni programi preopterećeni, a na drugim rasterećeni ispod prihvatljive mere. Zbir od 60 ESPB bodova predstavlja ukupno angažovanje studenta tokom čitave školske godine, koje ne može biti više od 8 sati dnevno, pet dana u nedelji, dakle u obimu 40-časovne radne nedelje. Ukupno angažovanje studenta sastoji se od aktivne nastave (predavanja, vežbe, praktikumi, seminari i dr.), samostalnog rada, kolokvijuma, ispita, izrade završnih radova i drugih vidova angažovanja.
podrazumeva da je unapređenje visokog školstva složen proces u kome jednako predano učestvuju izvršna vlast, akademski radnici i studenti. Vlada treba da garantuje autonomiju univerziteta, finansiranje visokog obrazovanja i sprovođenje zakona i međunarodnih obaveza. Nastavnici treba prvenstveno da rade na stvaranju i prenošenju znanja i upravljanju visokim obrazovanjem. Studenti treba da, pored usvajanja i reprodukovanja znanja, daju svoj sud o relevantnosti stečenog znanja i delotvornosti njegovog prenošenja, kao i da aktivno učestvuju u donošenju odluka i upravljanju visokim obrazovanjem.
Recimo da student prava iz Berlina želi da jedan semestar nastave (koji se odnosi na osnove Rimskog prava) pohađa u Rimu, a sledeći semestar u nekom drugom univerzitetskom centru u Evropi. Da bi ova pokretljivost studenata bila ostvariva, potrebno je da univerziteti obezbede minimalne tehničke preduslove, kao što su: ujednačena dužina trajanja studija, modularizacija predmeta (odnosno njihovu podelu na više manjih celina, tako da nastava za svaku celinu traje jedan semestar), određivanje težine savlađivanja gradiva izražene u ESPB bodovima i izdavanje posebnog dokumenta koji sadrži opis pohađanih predmeta i druge potrebne podatke kako bi kasnije nastavnici na drugom univerzitetu znali u koje aspekte materije je student upućen.
Sistem studentskog standarda pruža studentima Unverziteta u Beogradu brojne mogućnosti i povlastice, vezane za smeštaj, ishranu, stipendije, kredite, odmor, oporavak i zdravstenu zaštitu.
Usluge se pružaju preko razgranate mreže ustanova i objekata studentskog standarda, čiju okosnicu čine domovi studenata i studentski restorani.
Studentima na raspolaganju su i brojne stipendije koje dodeljuju državni organi, ali i mnogi drugi (fondacije, kom-panije, ambasade stranih zemalja...).
Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata osposobljen je da pruži vrhunsku uslugu svim studentima Univerziteta.
Ustanova Studentski centar "Beograd" je osnovana 25. novembra 1968. godine udruživanjem do tada samostalnih studentskih domova.
Briga o studentskom standardu, odnosno organizovanom smeštaju i ishrani beogradskih studenata počela je izgradnjom prvog studentskog doma na Balkanu 1927. godine, doma ”Kralj Aleksandar”. 1936. godine sagrađen je i prvi devojački studentski dom ”Kraljica Marija”, današnja ”Vera Blagojević”.
Od Drugog svetskog rata do 1978. godine izgrađeno je još 9 studentskih domova: ”Rifat Burdžović” (1948.), Studentski grad (1950.), ”Mika Mitrović” (1957.), “Patris Lumumba” (1961.), ”Košutnjak” (1961.), ”Slobodan Penezić” (1964.), ”4. April” (1965.), ”Žarko Marinović” (1978.) i ”Karaburma” (1978.).
Osnovna delatnost Ustanove SC ”Beograd” je smeštaj i ishrana studenata Univerziteta u Beogradu, a Ustanova se bavi još i pružanjem komercijalnih usluga za studente i građane; organizovanjem turističke recepcije i međunarodne razmene studenata u toku leta. Smeštajni kapaciteti svih 11 domova, koliko ih je u sastavu SC-a, iznose oko 10.100 mesta od čega je oko 60% kapaciteta u sobama I kategorije, odnosno na nivou hotela B kategorije. Pored toga, dnevno se u 7 studentskih restorana proizvodi oko 30.000 obroka, dok se u 8 distributivnih punktova distribuira oko 4.000 obroka.
Rad Ustanove Studentski centar ”Beograd” organizovan je u 4 sektora i to:
Sektor studentskih domova; Sektor studentskih restorana; Sektor komercijalnih restorana i Sektor stručnih službi, sa ukupno 715 zaposlenih radnika i oko 270 radnika-studenata na poslovima obezbeđenja.
Pravo na smeštaj u studentskim domovima imaju:
studenti I, II i III godine koji su prvi put upisali zimski semestar, a da pritom nisu izgubili više od jedne godine, odnosno studenti IV i V godine i apsolventi koji nisu izgubili više od dve godine; studenti poslediplomskih studija, koji su prvi put upisali zimski semestar, a nisu u radnom odnosu. Za prijem studenata po osnovu zdravstvenog stanja važe i dodatni uslovi
da su upisani na redovne studije i da su rekonvalescenti oboljenja koja su privremeno ili trajno ozbiljno narušila zdravstveno stanje. Potrebnu konkursnu dokumentaciju čine: prijava za prijem u ustanovu; uverenje o prosečnoj oceni i godini studija (za studente I godine prosek iz srednje škole); uverenje o prihodima po članu domaćinstva (za period 1.1. - 30.6. tekuće godine) i lekarsko uverenje. Konkursna dokumentacija se predaje studentskim službama matičnih fakulteta, na kojima se vrši i raspodela uputa (osim za studente prve godine).
Rok za prijavu na konkurs je:
za studente I godine od 1.9. do 10.9.2005. godine (dokumentacija se podnosi u Studentskom domu ”Karaburma”, Mije Kovačevića 7a);
za studente ostalih godina studija koji su stekli uslov od 1.9. do 20.9.;
za studente starijih godina studija i II godine poslediplomskih studija od 20.9. do 31.10.2005.godine;
za studente I godine poslediplomskih studija od 10.10. do 5.11.2005.godine.
Rangiranje se vrši na osnovu sledećih kriterijuma:
uspeh na fakultetu (prosečna ocena, broj položenih ispita, godina studija, izgubljene godine...);
vreme sticanja uslova (30.7. - 6 bodova; 30.9. - 3 boda; 30.10. - 0 bodova);
prihod po članu domaćinstva za period od 1. januara do 30. juna tekuće godine (do 50% prosečne zarade - 2 boda, do 100% - 1 bod, preko 100% - 0 bodova).
Nakon isteka roka za konkurs, određuje se rang lista kandidata za prijem u ustanove za smeštaj studenata.
Za ostvarivanje prava na ishranu, smeštaj i kao legitimacija u okviru SC “Beograd” koristi se čip kartica. Pravo na izdavanje čip kartice imaju svi studenti čije se školovanje finansira iz budžeta Republike Srbije.
Za izdavanje nove Studentske čip kartice potrebni su: lična karta, indeks sa upisanim zimskim semestrom, popunjen Zahtev za izdavanje čip kartice i priznanica o uplati za potrebe izrade čip kartice.
NAPOMENA: U periodu 1.7. do 30.9.2003. godine Dom 1 i Dom 2 Studentskog grada, Dom ”Vera Blagojević”, Dom ”Kralj Aleksandar I” i Dom ”Patris Lumumba” blok 1 biće oslobođeni po osnovu turističke recepcije i međunarodne razmene studenata. U tom periodu redovni stanari dužni su da oslobode sobe. Ostali studenti imaju pravo na smeštaj i u toku leta, ali uz plaćanje viših, tzv. ekonomskih cena.
Značajan deo Studentskog centra ”Beograd” su Sektor studentskih i Sektor komercijalnih restorana u kojima svakodnevno desetine hiljada studenata doručkuje, ruča i večera.
Pravo na ishranu po beneficiranim cenama imaju jedino studenti čije se školovanje finansira iz budžeta Republike. Izuzetno, odlukom Ministarstva prosvete, ova povlastica se može proširiti i na druge kategorije studenata. Studenti koji imaju mesto stalnog boravka u Beogradu, imaju pravo na jedan obrok dnevno u restoranima SC-a. Da bi mogli da koriste usluge studentskih restorana, studenti moraju da poseduju čip karticu i žeton SC-a.
Čip karticom se kupuju elektronski bonovi za ishranu i ulazak u restoran, dok je žeton potreban za dobijanje pribora za jelo.
Bonovi se kupuju po dekadama, obično do 20. u mesecu za tekući mesec. Od 27-og u mesecu počinje prodaja bonova za naredni mesec.
Ministarstvo prosvete i sporta Republike Srbije svake godine dodeljuje 18.000 kredita studentima iz cele Srbije koji se finansiraju iz budžeta. Na konkurs se mogu prijaviti studenti I godine studija koji su prvi put upisali prvi semestar i studenti od II do V (VI) godine osnovnih studija, ako tokom studiranja nisu gubili više od jedne godine i ukoliko ispunjavaju ostale uslove.
Rang lista studenata dobitnika kredita se formira na osnovu prosečne ocene položenih ispita, upisane godine i prihoda po članu domaćinstva. Studentima se odobreni kredit isplaćuje u 10 mesečnih rata. Po završetku studija korisnik kredita vraća kredit u celosti, delimično ili je oslobođen obaveze, u zavisnosti od uspeha i uslova izdavanja kredita.
Za studente osnovnih i poslediplomskih studija koji su postigli izuzetne rezultate tokom studiranja na fakultetima čiji je osnivač Republika Srbija Ministarstvo prosvete i sporta dodeljuje stipendije. Student može konkurisati za stipendiju samo ako je položio sve ispite iz prethodne godine studija i postigao prosečnu ocenu od najmanje 8,50 (osam i po), a pritom je finansiran iz budžeta Republike Srbije.
Na konkurs se mogu prijaviti studenti od II do V (i VI) godine osnovnih studija i studenti postdiplomskih studija koji nisu u radnom odnosu. Konkurs za stipendije i kredite Ministarstva prosvete i sporta traje od 1. do 31. oktobra 2005. godine. Konkursna dokumentacija se predaje studentskoj službi na matičnom fakultetu.
Sve informacije o konkursima i uslovima učestvovanja se mogu naći u brošuri ”Studentski krediti i stipendije 2005/06.”, Prosvetni pregled, Dečanska 6, telefon3235-378 i 3239-096.
Svake godine, talentovanim studentima III, IV, V i VI godine studija, Skupština grada Beograda dodeljuje stipendije. Pravo učešća na konkursu imaju studenti sa prebivalištem na teritoriji grada Beograda, koji imaju prosečnu ocenu veću od 9,2 i koji nisu izgubili nijednu godinu tokom studija. Konkurs se objavljuje krajem novembra, a stipendije se odnose na kalendarsku godinu, odnosno period od januara do decembra. Pored stipendija talentovanim studentima osnovnih studija, Skupština grada Beograda dodeljuje stipendije i studentima sa invaliditetom. Pravo da konkurišu za gradsku stipendiju imaju studenti sa invaliditetom koji imaju regulisano prebivalište na teritoriji Beograda, koji nisu više od dva puta upisivali istu godinu i koji imaju rešenja o kategorizaciji invalidnosti (I, II i III kategorija); ili rešenje o tuđoj nezi i pomoći; ili odluku konzilijuma zvaničnih državnih zdravstvenih ustanova u kojima imaju otvoren karton, kao i studenti sa invaliditetom na dijalizi, oboleli od dijabetes melitusa; karcinoma ili epilepsije.
Informacije o konkursima Skupštine grada Beograda mogu se dobiti u Sekretarijatu za socijalnu i dečju zaštitu.
Univerzitet u Beogradu svake godine dodeljuje oko 100 stipendija i nagrada najboljim studentima. Ova finansijska potpora namenjena je najboljim visokoškolcima i finansira se iz fonda nekoliko zadužbina Univerziteta u Beogradu. Konkurs se raspisuje krajem oktobra meseca, a više informacija se može dobiti u Rektoratu, Sektor za zadužbine i fondacije.
Stipendije povremeno dodeljuju i ambasade, kompanije, fondacije fakulteta, Fond Kraljevskog doma Karađorđevića i ostali.
Počeci zdravstvene zaštite studenata vezani su za početak rada Univerziteta 1924. godine. Studentska poliklinika je zvanično počela sa radom 1931. godine. 1948. studentima Univerziteta u Beogradu dodeljena je sanatorijum “Pantović“ u ulici Prote Mateje broj 29, a četiri godine kasnije ustupljena je i zgrada u Krunskoj ulici, tako se 1961. osniva Studentska poliklinika sa Stacionarem. Od 1971. u Beogradu se postojeća zdravstvena ustanova transformiše u Zavod za zaštitu zdravlja studenata koji danas obezbeđuje zaštitu zdravlja za oko 120.000 studenata Univerziteta i viših škola u Beogradu i za oko 10.000 zaposlenih na Univerzitetu.
Danas o zdravlju studenata brinu 223 zaposlena radnika u Zavodu, od čega 75 lekara, 110 sestara i tehničara, 4 zdravstvena saradnika sa visokom stručnom spremom i 34 administrativno-tehnička radnika. U Zavodu rade dva doktora, pet magistara i petnaest primarijusa medicinskih nauka.
U sklopu Zavoda funkcioniše pet odeljenja:
Pri Zavodu postoji i savremena laboratorija u kojoj dvoje specijalista medicinske biohemije i 16 laboranata obavljaju savremenu laboratorijsku dijagnostiku, a u rentgen kabinetu radi specijalista radiolog. Savremeni, nedavno rekonstruirani, Stacionar ima 22 kreveta, a hirurška služba raspolaže sa dve operacione sale, intenzivnom i poluintenzivnom negom. Pored operacija opšte hirurgije na hirurgiji se obavljaju i specijalne hirurške intervencije (plastične i rekonstruktivne hirurgije, urologije, onkohirurgije i ortopedije, kao i ginekološke hirurške intervencije).
Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata raspolaže sa sledećim savetovalištima: Savetovalište za hronične plućne bolesti i astmu; Savetovalište za dijetetiku; Nefrološko savetovalište; Reumatološko savetovalište; Optopedsko savetovalište; Savetovalište za dijabetes; Urološko savetovalište i Kardiološko savetovalište.
Duže vreme u Zavodu radi i Centar za prevenciju SIDE i polno prenosivih infekcija, ovaj Centar je jedini u zemlji koji radi dobrovoljna tajna testriranja na HIV, a često organizuju i noćna testiranja.
Godišnje se obavi preko milion pregleda i usluga. Potrebna dokumenta za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu su: overena zdravstvena knjižica i indeks. Pravo lečenja na Poliklinici imaju kako studenti državnih tako i privatnih fakulteta i viših škola.
Obaveze studenata su sledeće: redovno overavanje zdravstvene knjižice, otvaranje kartona u Poliklinici, lekarski pregled za upis na fakultet, obavezan sistematski pregled (prva i treća godina studija), pregled za useljenje u dom. U Poliklinici se vrše i dodatne usluge po povoljnim cenama: dobijanje lekarskog uverenja za vozače, dobijanje lekarskog uverenja za odlazak u inostranstvo, sve vrste lekarskih pregleda za regulisanje statusnih pitanja na fakultetu i ciljani sistematski pregled zaposlenih. Sve informacije o dodatnim uslugama mogu se dobiti na telefon 4443-442.
NAPOMENA: Radno vreme svih jedinica Zavoda je od 7:30 do 19:30, a Stacionar radi 24 sata dnevno. Subotom, nedeljom i za vreme praznika dežurna sluzba radi u Stacionaru. Direktor Zavoda je Mr sci. Prim. dr Dragan Ilić.
Mnogi programi namenjeni isključivo studentima, čine studije u Beogradu jedinstvenim i neponovljivim iskustvom.
Članstvo u Univerzitetskoj biblioteci, Računskom centru, ZPU, Studentskoj zadruzi, ETC i ISIC ili AKUD Krsmanović i AKUD Španac omogućiće vam da na najlepši način provedete studentske dane.
Repertoari Studentskog kulturnog centra i Doma kulture Studentski grad, prilagođeni su akademskoj prirodi ovih ustanova koje gaje autentičan beogradski studentski duh.
Računski centar Univerziteta u Beogradu (RCUB) osnovan je 1991. godine u cilju pružanja računarskih usluga akademskoj zajednici. Kao takav, vremenom je izrastao u centralno komunikaciono čvorište Akademske mreže Srbije i Crne Gore, najveće računarske mreže u zemlji. Od svog nastanka, RCUB je predstavljao lidera u primeni novih informacionih i komunikacionih tehnologija, a za njega se vezuje postavljanje prve optičike računarske mreže u zemlji 1991. godine i prve gigabitske veze računarskih mreža između i unutar gradova 2002. godine. Na dan Univerziteta u Beogradu, 1996. godine, RCUB je za potrebe Akademske mreže ostvario prvu vezu sa svetskim Internetom u našoj zemlji.
Na RCUB je danas povezano preko 60 fakulteta Univerziteta u Beogradu, Univerziteta umetnosti, naučno-istraživačkih ustanova, kao i univerzitetski centri u Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i Podgorici.
Osnovna delatnost RCUB-a je da razvija, održava i unapređuje Akademsku mrežu. U tom smislu, 24 časa dnevno nadgledaju se aktivnosti na Akademskoj mreži i vrše ispravke nepravilnosti. RCUB je centar regionalne CISCO akademije koja koordinira rad 7 lokalnih CISCO akademija u Srbiji, Crnog Gori i Republici Srpskoj. U njemu se posebno neguje naučno-istraživački rad, a ispred naše zemlje, RCUB je koordinirao brojne međunarodne istraživačke projekte.
U RCUB-u se mogu otvoriti nalozi na dva servera: studentskom Tesla i profesorskom Afrodita. Nalozi se otvaraju u prostorijama RCUB-a, na lični zahtev studenta, svakog radnog dana od 10-15 časova. Za otvaranje naloga potrebno je lično otići u prostorije RCUB-a i poneti ličnu kartu, indeks i popuniti odgovarajući formular. Nalog će biti otvoren već sledećeg dana. Ukoliko se nalogu ne pristupi u roku od mesec dana od otvaranja, on će biti ugašen. Nalogu se može pristupiti sa bilo kog računara koji je povezan na Akademsku mrežu, bilo direktno ili putem modema.
Zdravstveno-potporno udruženje studenata Beograda predstavlja najstariji studentski servis, koji je tokom vremena izrastao u najbrojniju studentsku organizaciju u našoj zemlji. Osnovano je davne 1852. godine od strane nekolicine najbogatijih ljudi toga doba sa ciljem pružanja pomoći materijalno i zdravstveno ugroženim studentima. Humanitarna crta udruženja zasnovana na studentskoj solidarnosti i pomoći studenata studentima održala se do današnjih dana, kada broj zadovoljnih članova ZPU-a neprekidno raste.
Najatraktivniji ZPU programi svakako su dotirana letovanja i zimovanja. Članovima ZPU-a na raspolaganju stoje zanimljivi aranžamani čije cene su znatno niže od ostalih na tržištu. Ova razlika se postiže zahvaljujući tome što ZPU nije organizacija profitnog karaktera, odnosno što iz svojih fondova odvaja deo sredstava za koji se umanjuje cena aranžmana. Ove progame mogu koristiti svi članovi ZPU sa uredno izmirenom članarinom, kao i drugi korisnici (koji nisu članovi) u slučaju kojih se ne vrši dotiranje cene aranžmana.
Letovanja i zimovanja se organizuju na privlačnim destinacijama poput Egipta, Grčke, Turske, Kopaonika, Bugarske (Bansko), Jahorine koje je tokom prošle godine posetilo više od 5.000 studenata.Veliko interesovanje vlada i za programe studentskih ekskurzija, koje se održavaju tokom proleća i jeseni, a koje se odnose na stare evropske gradove poput Venecije, Praga, Istanbula, Beča i Budimpešte, bogate kulturno-istorijskim spomenicima i mestima koje morate posetiti. Prošle godine je ove programe koristilo preko 2.000 studenata, zadovoljnih kvalitetom, a naročito cenom ponude.
Udruženje, u skladu sa svojom prirodom najviše pažnje posvećuje pomoći materijalno i zdravstveno ugroženim studentima. To se najčešće sprovodi kroz plaćanje troškova stanovanja u studentskim domovima i ishrane u studentskim restoranima; besplatna letovanja, zimovanja i ekskurzije za materijalno ugrožene studente; plaćanje troškova lečenja, operativnih zahvata, banjskog lečenja, oporavka i rehabilitacije zdravstveno ugroženih studenata.
U prostorijama ZPU-a vrši se i distribucija studentskih benefit kartica (Easy Travel Card, ISIC, Euro<26) koje omogućavaju brojne popuste svojim korisnicima u zemlji i prilikom putovanja u inostranstvo.Zdravstveno-potporno udruženje u saradnji sa Ministarstvom prosvete i sporta sprovodi konkurs za odmor studenata u Studentskom oporavilištu "Ratko Mitrović" na Zlatiboru. Preko ovog konkursa blizu hiljadu akademaca Univerziteta u Beogradu, po izuzetno povoljnim uslovima, boravi na ovoj atraktivnoj lokaciji. U okviru svojih aktivnosti Udrženje ostvaruje saradnju sa mnogim studentskim i omladinskim organizacijama, kao i državnim institucijama i ustanovama.
Studentska zadruga za rad i štednju "Samopomoć", osnovana 1931. godine na inicijativu uglednih profesora, privrednika i studenata predstavlja preteču današnje Zadruge studenata Univerziteta u Beogradu. Ova zadruga je najstarija i jedina u oblasti radnog angažovanja isključivo studenata. Primarni cilj Zadruge je obezbeđivanje povremenih i privremenih poslova za studente, kako bi svojim radom stekli dodatna sredstva i poboljšali standard. Stoga je njena uloga najpre socijalne, a potom ekonomske prirode.
Prvi poslovi koji su se mogli dobiti preko Zadruge bili su raznošenje mleka po kućama, da bi se kasnije ponuda proširila i na proizvodnju mlečnih proizvoda, prodaju udžbenika, prijava za ispite, taksenih markica i drugih usluga (cepanje drva, unošenje uglja, kupovina za domaćinstva...)
Danas, Zadruga predstavlja radno-interesnu organizaciju sa preko 16.000 članova, koji obavljaju sve vrste privremenih i povremenih poslova u vezi sa: prodajom, marketinškim prezentacijama proizvoda, radom na računarima, restoranskim poslovima, administrativnim i fizičkim poslovima itd.
Pravo na članstvo imaju svi studenti Univerzteta. Za učlanjenje je potrebno: Štedna knjižica (dobija se u banci u prostorijama zadruge), Lična karta, Indeks, Uplata članarine.
Posao se može dobiti na dva načina: čekajući broj koji student dobija ukoliko želi da Zadruga nađe posao, ili ukoliko sam nađe posao. U prvom slučaju, informacije o tome koji je broj na redu za dobijanje posla, daju se svakodnevno u sredstvima javnog informisanja, a tako najavljeni poslovi "dele" se od 8-11 časova. U slučaju kada student sam pronađe posao, pre otpočinjanja sa radom dolazi u Zadrugu kako bi uzeo uput.
Radno vreme Zadruge je svakog radnog dana od 8-16 časova, isplata se vrši od 8-13, a učlanjenje od 8-14 časova.
Zadruga organizuje dotirano letovanje i zimovanje za svoje članove i pruža druge mogućnosti za poboljšanje standarda (obuke i kursevi). Zadruga studenata ostvaruje dobre odnose sa velikim brojem studenskih ustanova i organizacija i učestvuje u raznim akcijama povezanim sa studentskim i univerzitetskim aktivnostima.
Samo Zadruga studenata Univerziteta u Beogradu:
Beograd, kao prestoni grad Srbije i Crne Gore, i metropola sa blizu 1.6 miliona stanovnika, pruža vam brojne mogućnosti da iskažete i razvijate lične potencijale, steknete najkvalitetnije obrazovanje, postavite temelje uspešne karijere i uspostavite prijateljstva koja će vas pratiti tokom čitavog života.
Beograd je izazovan, dinamičan, podsticajan i zabavan. Grad bogate i burne prošlosti, Grad kulture, Grad znanja, Grad sporta, Grad iznad reka, Grad lepote, Grad zabave, Grad ljubavi, Grad Pobednika, Grad Beograđana. Grad tajni i Grad otvorenog srca. Beograd se uvek iznova otkriva svojim posetiocima, ali i Beograđanima, privlačeći ih svojim šarmom i neponovljivošću. Grad na raskršću puteva raširenih ruku dočekuje goste, kojima se boravak ovde uvek čini za koji dan kraći nego što bi trebalo.
Grad koji su nastanile najlepše devojke. Saznajte zašto?
Upoznajte Beograd - Grad po meri studenata.
Prvi tragovi ljudskih naseobina na prostoru na kome se danas nalazi naš glavni grad datiraju iz perioda od pre 7.000 godina. Brojni lokaliteti na široj teritoriji grada, među kojima najznačajnije mesto zauzima Vinča, govore o prisustvu ljudi tokom paleolita i neolita. Ovo čini Beograd jednim od najstarijih evropskih gradova.
Podaci iz antičkog perioda kažu da su Kelti naselili Beograd 279. godine pre nove ere. Pleme Skordisci, poraženo u pokušaju da osvoji drevnu Heladu, na povratku kući, u Galiju, zastalo je da se odmori kraj obala Dunava. Tu, na pustom bregu današnje Karaburme sagradili su svoj grad – Singidunum (okrugli grad). Njihovi potomci će 300 godina kasnije pasti pred naletima rimskih legija. Rimski osvajači su na mestu današnjeg Kalemegdana sagradili svoje utvrđenje, legijski logor – castrum. 239. godine naše ere Singidunum je postao kolonija rimskih građana, odnosno imao je status najpovlašćenijeg grada posle Rima. Tadašnje naselje u čuvenom obliku šahovske table, prostiralo se od Kalemegdana do Trga Republike i imalo je dve glavne ulice – Cardo (Kralja Petra) i Decumanus (Vase Čarapića - Vasina). Na prostoru današnjeg Studentskog trga nalazio se forum sa kupatilima.
godine grad biva potpuno uništen i spaljen do temelja – trag Atilinih Huna. Sve do početka 7. veka grad su palili i rušili Huni, Istočni Goti, Sarmati, Sloveni i Avari, da bi na kraju stanovništvo napustilo Singidunum i naselilo mirnije krajeve. U 9. veku, u prepisci rimskog pape Jovana VII od 16. aprila 878. prvi put se pominje grad Bjelgrad kogu su Sloveni sagradili na prostoru pustog Singidunuma. Kasniji nazivi predstavljaju varijacije tog imena – Alba Graeca, Griechisch Weissenburg, Nandor Alba, Castelbianco...
Mađari, koji su zakratko “preoteli” Beograd Vizantincima 1124. godine, ruše grad i od njegovog kamena prave svoj Zemun. Ipak, Vizantinci 1154. ruše mađarski Zemun i vraćaju kamenje na prvobitno mesto, ali ne onako kako su Rimljani davno zamislili, već Beograd postaje moderan srednjovekovni grad.
godine grad postaje srpski i njime upravlja kralj Dragutin, ali već 1319. Mađari još jedanput do temelja ruše Beograd. 1403. godine po prvi put Beograd postaje prestonica Srbije i to zahvaljujući despotu Stefanu Lazareviću, nakon čije smrti (1427.) su ga preuzeli Ugari. U dva navrata 1440. i 1456. Turci nisu uspeli da osvoje Beograd. Ipak 1. oktobra 1521. godine Sulejman Veličanstveni je otpočeo opsadu koja je trajala 27 dana i u potpunosti razrušila tvrđavu. Bedem hrišćanstva je pao.
Beograd i Berlin su jedine evropske prestonice kroz koje protiču dve velike reke. godine turski Beograd ima 100.000 stanovnika i 80 džamija. Dve godine kasnije, nakon austrijsko-turskih ratova, ostalo je svega 2.000 žitelja Beograda. Legenda koja govori o žestini ovih sukoba kaže da je nakon jedne bitke pronađen vrabac proboden sa čak tri strele.Austrijanci predvođeni princom Eugenom Savojskim 18. oktobra 1717. nakon 25 dana opsade ulaze u grad i počinju sa zidanjem tvrđave koja će svoj oblik zadržati do današnjih dana.1739. godine grad je ponovo pao u turske ruke, da bi ga Austrijanci 1789. vratili, pa 1791. opet izgubili.
Ono što od 1804. (1807. oslobođen Beograd) do 1813. godine nije uspeo Karađorđe, ostvario je Miloš Obrenović – naselio je grad srpskim domaćinstvima i sve više marginalizovao značaj turske vlasti. 2. juna 1862. dogodio se incident kod Čukur česme na Dorćolu, koji je najavio kraj Turaka na ovim prostorima. Pet godina kasnije 18. aprila 1867. godine Ali-Riza paša predaje ključeve grada knezu Mihailu Obrenoviću. Od tada Beograd je srpski grad.
Kalemegdan je najstariji i najveći beogradski park. Turci su ga osim “bojnog polja“ zvali i Fićir-bajir ili Breg za razmišljanje. Smešten iznad Ušća, zajedno sa Beogradskom tvrđavom (koji čine Donji i Gornji grad) predstavlja jezgro iz koga se tokom vekova razvijao čitav grad. Prvo utvrđenje sagradile su još rimske legije u I veku nove ere, a današnji oblik Tvrđava dobija krajem XVIII veka. Zidine, kapije, drveni prelazi i stražarske kule ovog, početkom XVII veka najmodernijeg utvrđenja, svedoci su najžešćih borbi ikada vođenih na našim prostorima. Po nacrtima prvog beogradskog arhitekte, Emilijana Joksimovića, 1890. godine počinje uređivanje i proširivanje parka.
Na Kalemgdanu se nalazi i jedan od najpoznatijih simbola Beograda – Pobednik, spomenik postavljen 1928. godine, visok 14 metara, rad je Ivana Meštrovića. Po zamisli autora, spomenik je trebao da bude postavljen na Terazijama, kao centralni deo česme posvećene oslobođenju od Turaka. Ta ideja se, zbog nagosti Pobednika, nije dopala beogradskim damama i nekim političkim partijama. Do Drugog svetskog rata spomenik je nosio naziv Vesnik pobede. Pored Pobednika i spomenika zahvalnosti Francuskoj, na Kalemegdanu se nalaze još i Vojni muzej, Paviljon Cvijeta Zuzorić, Rimski bunar, sportski tereni i ZOO vrt.
Izgradnja velelepnog Hrama u srpsko-vizantijskom stilu, koji se nalazi na Vračarskom platou, mestu gde su Turci 1595. godine spalili mošti svetog Save, počela je zvanično 1936. godine, iako su pripreme počele još 1894. Radovi su nastavljeni 1985. godine, a potom i obnovljeni 2000. Spoljni radovi na Hramu završeni su prošle godine, kada je uređen i Trg Svetog Save, trenutno, najlepši gradski park u čijem se centralnom delu nalazi velika fontana. Trg okružuju i Narodna biblioteka Srbije, zgrada Parohijskog doma Hrama, a očekuje se i početak izgradnje nove zgrade Patrijaršije SPC, što će Vračarski plato učiniti duhovnim centrom srpskog naroda.
Na kupoli Hrama monumentalnih dimenzija (91x81 metar), visokoj 70 metara, nalazi se centralni od ukupno 18 krstova, visine 10 metara. Kupola je okružena sa četiri zvonika visina 44 metra. U blizini Hrama nalazi se spomenik voždu Karađorđu i istoimeni park.
Slava Grada je Spasovdan, kada se centrom grada kreće svečana Litija. Zaštitnica gradaje Presveta Bogorodica.
Zgrada koja predstavlja jednu od prvih asocijacija na Beograd. Građena u srcu Beograda u periodu 1969. 1974. po projektu arh. Branka Pešića. Visoka je 100 metara i ima 24 sprata. U vreme izgradnje gradonačelnik Beograda je bio Branko Pešić, koji je zajedno sa arhitektom istog imena i prezimena potpisao povelju položenu u kamen temeljac. Mandat najpopularnijeg gradonačelnika, Branka Pešića bio je najduži 1964. – 1974. godine i označen je kao period u kome je izgrađeno “pola Beograda“ - most Gazela i Mostarska petlja, Beograđanka, sportski objekti...
Palata Miše Anastasijevića, građena je po projektu Jana Nevole od 1858-1863. godine. Prvobitno je zamišljena kao budući kraljevski dvor Đorđa Karađorđevića, Karađorđevog unuka oženjenog Kapetan-Mišinom najmlađom kćeri - Sarom. Ipak, 12. februara 1863. godine, po okončanju izgradnje, Kapetan Miša je svoju palatu “poklonio otečestvu za prosvetne potrebe“. Septembra 1863. godine u zdanje je useljena Velika škola. Dugo vremena ova zgrada je bila najveća i najlepša beogradska građevina. Danas se u Kapetan-Mišinom zdanju nalazi sedište Univerziteta u Beogradu – Rektorat i deo Filozofskog fakulteta.
Kapetan Miša Anastasijević (1803. Poreč -1885. Bukurešt) Jedan je od najznačajnih Srba 19. veka. Sa 30 godina postaje Dunavski kapetan i od kneza Miloša dobija značajne trgovačke povlastice. Njegova kompanija ubrzo stiče monopol nad izvozom soli iz Vlaške i Moldavije i uvozom žita i druge robe iz Austrije. Na vrhuncu, Miša Anastasijević je zapošljavao oko 10.000 radnika i imao flotu od 80 brodova. Učestvovao je u dinastičkim sukobima između Obrenovića i Karađorđevića, nakon kojih je, razočaran zbog povratka Miloša Obrenovića na vlast, napustio Srbiju i naselio se u Bukureštu. Upamćen je kao veliki dobrotvor koji je pored prosvete pomagao i Narodno pozorište, Beogradsko čitalište, Crkvu, škole, umetnike i sirotinju.
U Beogradu se danas nalaze dva dvorska kompleksa – Gradski, koga čine Stari Dvor i Novi Dvor, i Dedinjski koji uključuje Kraljevski Dvor i Beli Dvor.
Stari i Novi Dvor nalaze se u najužem centru grada i između dva svetska rata bili su povezani zgradom Maršalata Dvora, dok je veličanstveni park okruživao čitav kompleks.
Stari Dvor je po projektu Aleksandra Bugarskog građen od 1882-1884. godine za potrebe novoformirane Kraljevine Srbije na čelu sa Kraljem Milanom Obrenovićem. Od 1903. do 1914. godine bio je Kraljevska Rezidencija dinastije Karađorđević. Nakon rekonstrukcija posle teških oštećenja tokom oba svetska rata, izgled Dvora je prilično izmenjen u odnosu na prvobitni projekat.
Danas se u Starom dvoru nalazi Skupština grada Beograda i kabinet Gradonačelnika.
Novi Dvor je građen u ratnom periodu 1913–1918. godine i, poput Starog Dvora, bio je teško oštećen i pre nego što su se u njega zvanično uselio Kralj Aleksandar I 1922. godine. Do 1929. godine bio je zvanična rezidencija Kralja Aleksandra I i kraljice Marije. Danas se u Novom Dvoru nalazi Rezidencija Predsednika Repulike Srbije.
Dvorski kompleks na Dedinju koji je gradio Kralj Aleksandar I iz ličnih sredstava, sastoji se od Kraljevskog Dvora (1924-29.) kao zvanične rezidencije i Belog Dvora (1934-37.) sagrađenog za potrebe njegovih sinova. Danas je Kraljevski Dvor dom NJ.K.V. Prestolonaslednika Aleksandra i njegove porodice.
U periodu od 2. aprila do 30. oktobra, dvorovi su vikednom otvoreni za posete. Prijavljivanje se vrši u Turističkom informativnom centru u podzemnom prolazu kod Palate “Albanija“. Tel: 635-622
Avala se nalazi 17 km jugoistočno od centra grada i sa nadmorskom visinom od 511 metara je najbliža planina Beogradu. Kosmaj (628m) je udaljen 55 km i nalazi se na teritoriji prigradske opštine Mladenovac. Avala je dobila naziv od arapske reči “havala“ (vidikovac). Njen vojno-strateški značaj prepoznali su još Rimljani koji su na vrhu planine napravili utvrđenje. Srpski srednjovekovni grad Žrnov, koga su osvojili Turci 1442. godine, razvijao se zahvaljujući rudnom bogatstvu Avale kao ugašenog vulkana. Nažalost, ostaci ovih utvrđenja uništeni su 1934. godine kada je počela izgradnja Spomenika Neznanom junaku autora Ivana Meštrovića. Avalu je do aprila 1999. godine krasio i jedinstveni TV toranj visok 203 metra iz 1965. godine, čija je ponovna izgradnja sve izvesnija.
Avala predstavlja idealno beogradsko izletište sa nekolicinom ugostiteljskih objekata i izvanrednim rekreativnim potencijalima, naročito za bicikliste.
Najstarija beogradska kafana nalazi se u ulici Kralja Petra. Smeštena u zgradi podignutoj davne 1823. godine po nalogu Kneza Miloša, već 1826. godine stavljena je u funkciju koju obavlja i danas na zadovljstvo svih Beograđana. Menjajući vlasnike i nazive, 1892. godine zasijala je tabla "Kod Saborne crkve", čemu se žestoku usprotivio prota Novica Lazarević. Iste večeri vlasnik kafane umesto table stavio je ?, kao privremeno rešenje koje do danas traje. U kafani “?“ odigrana je i prva partija bilijara i otvoreno prvo čitalište “Srpskih novina“. Zaštitni znak kafane su okrugli drveni stolovi i niske stolice koje su sačuvale prvobitni oblik.
Zgrada Narodnog muzeja nalazi se na Trgu Republike, neposredno iza spomenika Knezu Mihailu. Muzej je osnovan 10. maja 1844. godine ukazom tadašnjeg Ministra prosvete Jovana Sterije Popovića. Menjajući lokacije i imena, tek 1950. godine biva useljen u velelepnu zgradu u kojoj se i danas nalazi. U sastavu Muzeja nalaze se i: Galerija fresaka (Cara Uroša 20), Muzej Vuka i Dositeja (Gospodar Jevremova 21), Spomen-muzej Nadežde i Rastka Petrovića (Ljube Stojanovića 25), Muzej Lepenski Vir (Donji Milanovac) i Arheološki muzej Đerdapa (Kladovo).
Zbirku Muzeja čini preko 400.000 arheoloških i istorijsko-umetničkih predmeta. Među njima posebno mesto zauzimaju Lepenski Vir, Vinčanske statue, Miroslavljevo jevanđelje, slike Paje Jovanovića i Save Šumanovića. Nažalost, zbog dotrajalosti prostora i neophodnosti rekonstrukcije muzejske zgrade, stalna postavka je povučena i do daljnjeg nedostupna za javnost.
Zgrada Narodnog pozorišta nalazi se na Trgu Republike. Građena 1868-69. godine po uzoru na Milansku Skalu, zgrada je bila zajedno sa Kapetan-Mišinim zdanjem najlepša građevina u Srbiji. Rekonstrukcija i značajno proširenje Pozorišta obavljeni su 1986. godine. Pozorište sačinjavaju tri ansambla - Drama, Opera i Balet Narodnog pozorišta. U okviru Pozorišta postoje tri scene: Velika scena, Scena Raša Plaović i Scena V sprat.
Izgrađen je 1834. godine u Topčideru. Konak je bio rezidencija Knez Miloša delimično tokom njegove prve i tokom čitave druge vladavine. Prvobitni izgled enterijera Konaka očuvan je do danas. Ispred Konaka se nalazi jedan od najlepših beogradskih parkova, koga krasi platan star više od 160 godina.
Nalazi se u ulici Kneza Sime Markovića, blizu Saborne crkve i Patrijaršijskog Dvora. Sagrađen je 1831. godine kao rezidencija porodice Kneza Miloša - kneginje Ljubice i sinova Milana i Mihaila. Danas je u sastavu Muzeja grada Beograda i predstavlja najbolje očuvanu zgradu iz prve polovine 19. veka. Stalnu postavku čini originalni nameštaj. Od 1841-1863. godine u Konaku je bio smešten Licej, preteča Univerziteta u Beogradu.
Turski kamenolom (taš-majdan) danas je omiljeni park Beograđana. Današnji izgled sa širokim stazama i cvetnim alejama park je dobio 50-ih godina prošlog veka. Poznat je po Tašmajdanskoj steni ispod koje se nalazi čuveni stadion i otvoreni bazeni.
Na Tašmajdanu se nalazi i Crkva Svetog Marka, podignuta 1940. godine na mestu stare crkve iz 1835. godine. U crkvi, koja vizuelno podseća na manastir Gračanicu, nalaze se posmrtni ostaci Cara Dušana i bogata zbirka ikona.
Ada Ciganlija je najpoznatije od 16 beogradskih rečnih ostrva. Ada je ujedno i najpopularnije beogradsko izletište, čija poseta u vrelim danima prelazi broj od 300.000 kupača. 1967. godine Ada je postala poluostrvo, a dotadašnji rukavac postaje Savsko jezero dugačko oko 4 km. Jedinstvenu ekooazu, obraslu u gustu listopadnu šumu, nastanjuje bogat životinjski svet. Na ostrvu se nalazi i veštačko jezero, Ada Safari, sa kapitalnim primercima šarana, koje je namenjeno sportskim ribolovcima.
Ada Ciganlija ima 50 vrhunskih sportskih terena za preko 20 sportova, među kojima i golf, bejzbol, ragbi, paintball, skijanje na vodi, aquasoccer, bungee, sportsko penjanje... Atrakcije Ade su i brojni kafići, vozić i marina.
Botanička bašta je osnovana 1874. godine na predlog Josifa Pančića, njenog prvog upravnika. 1889. godine Kralj Milan Obrenović ustupa Velikoj školi (preteči Univerziteta u Beogradu) zemljište na kome se nalazila Kraljevska bašta, uz uslov da se buduća bašta nazove Jevremovac, po dedi Kralja Milana. Bašta je danas nastavna jedinica Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Biljni fond Bašte čini preko 2.000 vrsta drveća, žbunja i zeljastih biljaka, na površini od oko 5 ha. U središtu se nalazi Staklena bašta iz 1892. godine, svojevremeno jedna od najlepših u Evropi, čije se renoviranje sa nestrpljenjem očekuje.
U sastavu Botaničke bašte “Jevremovac“, nalaze se i izuzetno vredni Herbarijum sa oko 120.000 tabaka, kao i biblioteka sa preko 13.000 jedinica.
Bašta je otvorena za posetioce tokom čitave godine i nalazi se u Takovskoj 43.
Narodna biblioteka Srbije, osnovana 1832. godine, predstavlja najstariju ustanovu kulture u našoj zemlji. Nalazi se u jednoj od najprepoznatljivijih zgrada u Beogradu, u Skerlićevoj 1, kod Karađorđevog parka. Tokom oba svetska rata Biblioteka je bila teško oštećena, a uništenje knjižnog fonda predstavlja nenadoknadiv gubitak za srpsku kulturnu baštinu. Danas fondovi i kolekcije Narodne bilioteke broje preko pet miliona različitih publikacija.
Članovi Biblioteke, uz stručnu pomoć i prema predviđenim uslovima, mogu koristiti sve fondove NBS, vršiti pretragu baza podataka, vršiti međubibliotečku pozajmicu...
Publikacije iz fondova NBS se mogu koristiti isključivo u čitaonicama NBS. Centralna čitaonica ima 272 mesta, a postoje još i Čitaonica periodike, E-čitaonica, Naučna čitaonica... čije je radno vreme od 8-20 časova. U Biblioteci se organizuju brojna predavanja, seminari, izložbe, koncerti...
Biblioteka grada Beograda je najveća biblioteka pozajmnog tipa, čija mreža pokriva celokupno područje Beograda. Osnovana je 1928. godine, ali nas njeni koreni vode do 1836. godine kada je osnovana Biblioteka varoši Beogradske, i 1846. godine i tadašnjeg Čitališta Beogradskog. BGB je matična biblioteka za područje Grada u čijem sastavu se nalazi 13 opštinskih biblioteka. Fond Biblioteke poseduje oko 500.000 publikacija. Članovi mogu pozajmljivati knjige iz fonda, koristiti čitaonice Odeljenja umetnosti, periodike i multimedijalnu čitaonicu.
U sklopu Biblioteke nalaze se i Rimska dvorana, Galerija i Vukova sala koje se koriste za naučne skupove, promocije, konferencije, izložbe i dr. Od 1986. godine Biblioteka se nalazi u Knez-Mihailovoj ulici 56.
Osnovan je davne 1936. godine. Danas ima više od 2.000 stanara, što ga čini pravom oazom u centru grada - Vrtom dobre nade. Uređeni izgled, uprkos skučenom prostoru, Vrt duguje neiscrpnoj energiji svih zaposlenih na čelu sa gospodinom Vukom Bojovićem, vajarom i boemom koji je direktor Vrta već 19 godina. Vrt radi od 8:00 do 17:00 u zimskom, odnosno od 8:00 do 20:30 u